In memoriam – Dragan Lajović

Preduzetništvo je za njega bilo više od nauke, bio je to stil života kojem je stremio i koji je pronalazio u svim ljudima oko sebe. Imao je smjelosti i hrabrosti uspustiti se u nepoznato, neumorno tragajući za rješenjima koja bi pomogla pregaocima u njihovim poslovnim i životnim avanturama. Želio je biti podrška, borio se da bude oslonac i uspijevao je u svemu tome, zahvaljujući jedinstvenoj energiji koja ga je krasila, a koje nas je lišio prije sedam godina.

Semestar je obično započinjao omiljenim citatom Benadžamina Frenklina, „Investicija u znanje plaća najbolje kamate“ jer je imao nesebičnu želju da motiviše mlade ljude u pravcu onoga što je jedinstveno, vrijedno i moćno, a to je znanje. Svojom energijom, harizmom i prodornim pogledom, ostavljao je utisak snažnog, otvorenog i za diskusiju spremnog čovjeka. Vjerovao je u mlade ljude Crne Gore i zato je sa njima nesebično volio da dijeli i razmjenjuje, ideje, iskustva i znanja. Teško je u nekoliko riječi i rečenica opisati velikog čovjeka, marljivog profesora i pregalački orijentisanog profesionalca i ekonomistu, kakav je bio Profesor Dragan Lajović.

Njegovim preranim odlaskom prekinut je jedan nevjerovatan energetski sklop kojim je zračio. Optimističan i vedar primarno je bio orijentisan na budućnost. Izuzetno voleći Crnu Goru, radoznalo je obilazio svaki njen pedalj u želji da motiviše, pomogne, posavjetuje, ali i nauči kako da naše društvo unaprijedimo i učinimo boljim mjestom za život. Vjerovao je u prirodni talenat našeg stanovništva da se bave preduzetništvom i organizuju uspješan poslovni poduhvat sa ciljem stvaranja dodate vrijednosti. Svoju karijeru je posvetio jačanju stručnih znanja i vještina kako kod sebe tako i kod drugih, vjerujući da je znanje nemjerljiva snaga koja daje posebnu konkurentsku prednost svakom pojedincu a time i državi kao cjelini.

Njegova vizija bila je da se crnogorska ekonomija razvija uz efikasnu i održivu upotrebu postojećih resursa, sa korišćenjem savremenih znanja i vještina, uz neophodne inovacije kojima bi se multiplikovao efekat uspješnosti. Znao je da ta vizija mora da počiva na neumornom radu svakog pojedinca, organizacije, preduzeća ili organa javne uprave, pa je zato davao svoj primjer svakodnevnim višesatnim angažmanom na svim poljima. Za njega nije bilo neradnih vikenda ili praznika, a kada je, po nekad, ipak iskoristio koji slobodan dan, to je pretvarao u izgovor za još više rada. Nesebično, na momente fanatično, davao se svakom razvojnom projektu, a započete aktivnosti je pratio do samog kraja njihove realizacije. Vjerovao je u snagu i energiju mladih ljudi, sa kojima je neprekidno učestvovao u brojnim aktivnostima, organizacijama i druženjima. Generacije će ga pamtiti kao profesionalca i čovjeka čija su vrata uvijek bila širom otvorena, a ruka ispružena i uvijek spremna da pomogne. Uz preduzetništvo, Dragan je vjerovao i u kreativnu energiju ljudi sa ovih prostora. Sa velikim oduševljenjem je izučavao urođenu kreativnost i inovativni duh naših ljudi koji su svojim umijećem nadomještali nedostatak znanja, alata ili finansija, a sve u želji da kreiraju životni ambijent koji će biti stabilan i održiv.

Sanjao je i vjerovao u ideju o izgradnji inovaciono-preduzetničkog ambijenta u Crnoj Gori. Još devedesetih godina je govorio o potrebi izgradnje preduzetničke infrastrukture, biznis inkubatora i start-up centara. Međutim, nije o tome samo govorio, već je kod svih donosioca odluka snažno promovisao i nametao tu ideju kao jednu od osnova daljeg razvoja naše države. U tom pravcu snažno je podržao ideju o osnivanju prvog biznis inkubatora u Crnoj Gori a kasnije i IPC Tehnopolis u Nikšiću, tada vjerujući da je to jedna od boljih „mikro lokacija“ kako je on to volio reći. Za njega je to bio samo jedan korak naprijed i podsticaj ljudima koji se bave pronalazaštvom, inovacijama i naučno-istraživačkim aktivnostima. Zalagao se za jačanje veza između akademske, naučne i poslovne zajednice i sanjao o otvaranju prvog Naučno-tehnološkog parka u Crnoj Gori. Danas, kada taj njegov san ali i brojnih drugih ljudi, počinje da živi, vjerujemo da sa budnom pažnjom motri na svaki naš korak, radujući se uspjesima koji će omogućiti jednom broju ljudi u Crnoj Gori da iskoriste svoje potencijale i stvaraju u svojoj zemlji doprinoseći tako razvoju i dobrobiti našeg društva.

Godine prolaze, a onima koji su ga slušali, živjeli ili radili sa njim, te godine su donijele brojna iskušenja i izazove, sa kojima se i danas suočavamo prateće njegove savjete, energičnost i hrabrost. Riječ nemoguće nije postojala u njegovom vokabularu. Sa njim ste mogli samo da pregovarate o datumu završetka nekog projekta. Jer po njegovom dubokom uvjerenju odustajanje nikada nije bila opcija, bez obzira na okolnosti, probleme ili izazove.

Iskreno je tražio dobro u ljudima i izvlačio maksimum iz svakog pojedinca, bez očekivanja zahvalnosti, motivišući ih da teže svojim ciljevima i snovima. Energija kojom je odisao njegov lik je bila snažna i pozitivna, ostavljala je dalek i dubok trag, koji i danas snažno varniči, dajuću snagu mnogima koje je nadahnuo tokom svog života.

Bilo je časno i neobično zanimljivo učiti od njega, a još veće zadovoljstvo, raditi s njim.

I na kraju, kao što je često znao da kaže: „dosta je bilo priče, svi nazad na posao“.